Miljenko Jergović – Hauzmajstor Šulc

Opis

Povez: tvrdi sa omotom
Izdavač: Fraktura, Zaprešić
Godina izdanja: 2018.
Obim: 181
Format: 20 x 14
Stanje: novo (sa potpisom autora)

Knjigu Hauzmajstor Šulc možete čitati kao roman: glavni lik, o čijem životu i karakteru knjiga govori, potom niz epizoda, događaja i drugih likova koji čine njegovu životnu i društvenu sredinu (Sarajevo kroz dobar dio dvadesetoga stoljeća), a sve je povezano u cjelinu likom hauzmajstora Šulca… A on je arhetipski majstor, i to je ono što kao ideja predstavlja fundament knjige: Ne plaši se vraga, špijuna i narodnih neprijatelja, postoji samo stroj koji u času / Stane, postoji oko koje vidi i ruka koja popravi kvar . Knjigu Hauzmajstor Šulc možete, zatim, čitati i kao pjesničku zbirku, ne samo i ne prvenstveno po tomu što je “tehnički” pisana u stihovima, nego zato što su njezin jezik i književni duktus eminentno pjesnički, lirski. Ono pak što knjigu čini jedinstvenom jest način na koji se u njoj narativni i lirski prosede sjedinjuju, stvarajući sasvim poseban ton koji vlada cijelom knjigom. Tako se zapravo dokida važnost pitanja o žanru: kao svaki književno izvoran i dobar tekst, Hauzmajstor Šulc razmiče granice žanra i utvrđuje ih nanovo. — Ivan Lovrenović

“Jergović je izbliza upoznao rat, pa je sposoban i prikazati njegove posljedice, one najvidljivije i one najskrivenije; nezaustavljivi osjećaj uništenja zajednica, društvenih sredina, svakodnevice koja može oživjeti samo u sjećanju, naravno samo u riječima, onda kada su te riječi poezija.” — Dietro le parole

“U pjesmama poeme Hauzmajstor Šulc Miljenka Jergovića nema prekida. One su lančano pomiješane i povezane baš kao i riječi posvećene Sarajevu. One su memorija i prikaz različitih slojeva života toga grada. Miljenko Jergović dočarava nam — ovaj put u stihovima — balkansko ljudstvo predstavljeno likovima koji, ne vodeći računa o vlastitom življenju, ipak zrače svojim životima. To je korska pjesma, neka vrsta balkanskoga Spoon rivera, glas koji okuplja mnoge glasove i priče u slavu svoga grada-mita.” — Andrea Rossini, Balcanicaucaso.org