Kojoj dugujem što radošću sam ispunjen
I što se osećaji moji bude kad budimo se mi
I što istog trena počinak dolazi kad vreme je sna,
Skladno disanje
Ljubavnika kojih tela mirišu jedno drugom
Koji misleiste misli bez potrebe da se zbori
I tepaju iste reči bez potrebe da se neki smisao
Rodi
Neće od zlovoljnog vetra se zalediti
Nit od sumornog tropskog sunca uvenuti
Cveće u cvetnjaku koji je naš i samo naš
Al posveta je ova da je drugi čita:
I bliske su ovo reči u javnost tebi upućene