Miroslav Gojković – Zbogom Mojsije!

Dugo nisam bio ovako tužan.

Nije to ona destruktivna

Razarajuća tuga.

Samo – plače mi se.

Opet – ne zbog toga

Što mi je teško,

Već zbog suviše

Poezije u očima.

Jesen u proljeću

Ili

Jesen proljeća

Ili

Ili

Lama

Savahtani?!*

Zbogom Mojsije!

Osjećam

Sigurnim

Svoj odlazak

I tih

Poput široke rijeke,

I njen tok

Neminovan.

I odlazak.

Možeš reći

Da je moj

Povratak u pustinju –

Možeš racionalizirati

Optuživati

S nadom

Da me vratiš

U kolonu

Ili bez ljubavi

Kritizirati

i-ili napadati –

možeš reći:

to je bijeg

to je slabost

vezanost za tugu

iskrivljena percepcija

trenutno stanje,

možeš reći:

potreba za samoćom

nije ništa drugo

do-

potreba za mirom

i tišinom

nije ništa drugo

do –

sebična potreba za uživanjem

i samozadovoljavanjem…

Svašta možeš reći

Mojsije,

Konstruktivno i–ili

Destruktivno,

I ja ću ti uvijek

Odati poštovanje

I uvijek ću te

Voljeti

Jer gledajući svijet

Ocima tuge

Srce mi gori

Od ljubavi

Od ceznje –

Mozes biti

I drzak

I njezan

Mojsije,

Ali ne mozes poreci

Da se nisam

Dugo

I bolno

Na trenutke

Nerazumno

I pogubno

Borio

I sa lavovima

I sa tigrovima

Ali ne mozes poreci da nisam savladao

Ajkule

I stjenice

I ne mozes poreci

Da nisam padao izbezumljen i mrtav

Od gladi i zeđi –

I ponovno ustajao

I nemoj poricati

Da jesam

Kada je bilo najteze

Plesao sizoidni valcer

Sa mracnim

Utvarama uma,

I doplesao ga –

Ne mozes nista

Poreci

Jer sve nase akcije

Jos i prije svog zacetka

Nisu nista drugo

Do Ceznja za izvjesnoscu

Pod-moranje.

Ali vise ne mogu,

Otegao se

Ovaj put iz pustinje

I niko ne garantuje

Da mu postoji kraj

Prije napustanja tijela

Jer, ako izvjesnosti nasusnje

Nema

Prije kraja puta

Onda shvati

Da je i moj

Ostanak u pustinji

Ceznja za izvjesnoscu,

Za temeljem

Moje egzistencije!

Zbogom Mojsije!

Ako ustrajem

U bolnom pokusaju

Da pronađem sagovornika

I da izađem iz pustinje

Bivacu nanovo razocaran

I nesrecan:

Nema sagovornika

Mojsije!

Velike

Su pustinje

I sve je

Pustinja, Mojsije!

Samo sto je s nadom

Da cemo je prevazici

Lakse podnijet

Puste sate

I puste ulice

Niz puste sudbine…

Zbogom Mojsije!

Vjetar ce

do kraja

plesati

u tisini pustinje:

zivot tece dalje!

* ili ili lama savahtani – oče moj, oče moj zašto si me ostavio

Banja Luka, 15.04.2009.