Home

Samo da se uz tebe budim, meni na svijetu ne treba više. Da svaku tvoju mijenu slutim, da zrak tvoj u blizini dišem. Samo da tiho uz tebe šutim prisutan kao svjetlost bez glasa. I da ti oči očima ćutim, Kao da ću te izgubiti, Sad, Ovoga časa.

Živela jedna gospođa Klara, čudna i stara, vrlo stara… I nije imala ni mamu, ni tetu, nikoga, nikog svog na svetu. Gospođa Klara je šest mačaka čuvala na jastucima od žute svile. Mašne im je krojila, mleko kuvala pa su site i srećne bile – belih mačaka šest. A kad je umrla gospođa Klara, čudna […]

San je davna i zaboravljena istina Koju više niko ne ume da proveri Sada tuđina peva ko more i zabrinutost Istok je zapadno od zapada lažno kretanje je Najbrže Sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene Bolesti Cvet između pepela i mirisa Oni koji odbijaju da prežive ljubav I ljubavnici koji vraćaju vreme unazad Vrt […]

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, Na visokom odru, u agoniji svijeća, Gotov da ti predam život kao žrtvu.   Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajući da su tamne oči jasne Odakle mi nekad bolji život sjao.   Sve baš, […]

Na pola puta zastadoh. Okrenuh leđa vremenu i mjesto da hodam po budućem »nitko me tamo ne čeka« vratih se da hodam po prohodanom. Napustih red u kojemu svi od početka početaka iščekuju ulaznicu, ključ, presudu, dok razočarana nada čeka da se otvore vrata vjekova i da netko rekne: nema više vrata i nema vjekova. […]

Ti govoriš: Otići ću nekoj drugoj zemlji, nekom drugom moru i grad ću pronaći bolji nego što je ovaj. Jer ovdje što činjah grešno uvijek je bilo i moje srce, poput mrtva trupla, leži pokopano. Koliko će ovdje mojih misli još rasut se? Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam vidim tek ruine […]