Usne – Mensur Ćatić

U cijeloj povijesti ljubavne poezije
i u tolikim životima našim
bilo je tako malo, malo prave radosti
Samo teške ispovijesti o zabludama
i o tome kako smo s djetinjim ushitom
priređivali dočeke svemu
za što vjerovasmo da je ljubav
tako surovo povređujući i sebe i druge.
Jer sve nas je učilo tome da treba čuvati kao svetinju
tu nepomičnu cjelovitost sopstvenog bića
a trebalo ga je srušiti zajedno sa svakom predstavom o njemu
i suprotno svakoj filozofiji i horoskopu
voljeti samo iz sopstvenih ruševina
I bilo je teško u toj pretrpanoj svemirskoj krčmi
pronaći curicu sa svoje daleke planete
Bilo je teško čekati da te ona prepozna.
Voditi ljubav sa svim tim stvorenjima
na kojima nikada nismo našli usne

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *