Košulja
Sjećam se jednom sam potrčao za tobom i uhvatio se tvoje lepršave košulje na vjetru.
Jednom prije puno dana popio sam punu čašu nečega i slika tebe je zadrhtala i kliznula površinom.
I opet nitko drugi nego ti koju sam čuo u šumu glasa žene koja pjevuši.
Jedne noći dok sam sjedio s prijateljima pričajući priče oko šumske vatre u treptajima crvene žeravice, u samosvojnom jeziku koji govori u širinu bijelih zvijezda:
To si bila ti koja si se prošuljala smijući se
u golemim nestalnim sjenama.
Krhotine odgovora u sjećanjima dajte mi da znam da si živa u silueti tvog lica koje se prikazuje iza nekog ulaza negdje u gradskoj strci i gužvi
Ili u kupu mahovine i lišća čekajući u tišini u zagrljaju razgranatog hrasta spremna kao i uvijek potrčati kada se dotaknem tvoje lepršave košulje.