pre 50 godina gledao sam devojke
kako igraju i svlače se
u Barbenku i Foliju
i bilo je vrlo tužno
i vrlo dramatično
dok su svetla prelazila iz zelenog u
purpurno i ružičasto
a muzika bila bučna i
uzbudljiva.
noćas sedim ovde
pušim i
slušam klasiku
ali se i sada sećam nekih
imena: Darlin, Kendi, Žanet
i Rozali.
Rozali je bila
najbolja, znala je znanje,
a mi se vrteli na našim mestima i
uzdisali
dok je Rozali prenosila čaroliju
usamljenima
tako davno.
a sad, Rozali,
ili si veoma stara ili
veoma mirna pod
zemljom,
a ovo je bubuljičavi
klinac
koji je lagao za svoje
godine
samo da bi te gledao.
dobra si bila, Rozali,
1935-e,
dovoljno dobra da te se setim
sada
kada je svetlost
žuta
a noći
spore.