Odavno smo zaboravili osluškivati!
Nije li nas on posadio da osluškujemo
Posadio poput sipinske trave na vječnome moru,
A htjeli smo rasti na sočnu polju
Kao salata u vrtu oko kuće.
Ako i imamo posala
Koji nas odvode daleko
Od Njegova svjetla.
Ako i pijemo vodu iz cijevi
A ona se tek umirući bliži
Našim vječno žednim ustima –
Ako i koračamo ulicom
Pod kojom je zemlja dovedena do šutnje
Pločnikom,
Prodati ne smijemo svoje uho,
O, ne smijemo prodati svoje uho.
I na tržnici,
U proračunu praha,
Mnogi je poskočio hitro
Na konopu čežnje,
Jer je nešto čuo,
Iskočio je iz praha
I nasitio svoje uho.
Prislonite, o prislonite osluškujuće uho
Na dan uništenja na zemlju,
I čut ćete
Kako u smrti
Počinje život.