Paul Valéry – Ars poetika

Muzika nek te prva brine

i zato Nepar nek ti pjeva

što mutan lakše se prelijeva,

a sve bez poze i težine.

 

Kad biraš riječi, nek ti godi

da ih ne biraš bez prezira:

siva nas pjesma više dira,

kad se Nejasno s Jasnim vodi.

 

To su za velom oči krasne,

sjaj dana kada trepti zrakom,

il na jesenskom nebu mlakom

u plavoj zbrci zvijezde jasne.

 

Nek nam je još i Preljev dan,

jedino preljev, a bez Boje!

Samo preljevi lako spoje

flautu s rogom, san uz san.

 

Od Dosjetke ti bježi smjele,

od kruta Duha, Smijeha gnjila;

s njih plaču oči Plavetnila;

sve je to luk iz proste zdjele!

 

Rječitost zgrabi, vrat joj stezi!

Pri radu ti se često sjeti

i Rimu malko opameti,

jer pustiš li je, ona bježi.

 

Za grijehe Rime nema riječi!

Zar gluho dijete, Crnac ludi

taj jeftin nakit nama nudi

što pod turpijom prazno zveči?

 

Muzike još i sveđ i dugo,

da stih ti kao smion važi

leteć iz duše koja traži

druge ljubavi, nebo drugo.

 

Nek stih ti bude avantura,

u hitrom vjetru jutra rasut,

od kog metvica i smilj cvatu…

Sve drugo je – literatura.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *