Salvatore Quasimodo – Boja kiše i željeza

Govorila si: smrt, tišina, osamljenost;

život kao ljubav. Riječi

naših nestalnih slika.

A vjetar se podizao lagan svakoga jutra

i vrijeme s bojom kiše i željeza

prošlo je nad kamenjem,

nad prigušenim mrmljanjem nas prokletih.

Još je daleko istina.

Reci mi, čovječe raspeti na križu,

i ti ruku teških od krvi,

kako da odgovorim onima koji pitaju?

Sada, sada: prije nego druga tišina

zađe u oči, prije nego drugi vjetar

nadode i druga rđa procvate.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *